|
ako nekad umrem tuzan |
|
bez igde ikoga, |
|
ako nekad sklopim oci |
|
bez zadnjeg pozdava |
|
ostace iza mene tocak vremena |
|
zavrti ga u ritmu nasih pesama. |
|
ako nekad podjem stazom |
|
kojoj su hodali |
|
svi oni ljudi sto su |
|
vecnost trazili |
|
potrazite me tamo gde su otisli |
|
svi oni putnici sto nisu shvatili |
|
da zivot traje jedan tren, |
|
da brzo prodju godine |
|
, |
|
da svi smo samo cecanje |
|
sto kao eho odzvanja kroz vreme, |
|
da svi smo culi tu |
|
pricu o jednom coveku |
|
sto odgovor je trazio |
|
a pitanje davno izgubio. |
|
sve price o zivotu |
|
imaju slican kraj, |
|
i bas tu, posle svega, |
|
dolazi istina... |
|
i zato zivi, iskoristi svaki dan |
|
kao da je poslednji i budi siguran |